Posts

Showing posts from 2016

Borislav Pekić, "Kako upokojiti vampira" (odlomak)

Image
BORISLAV PEKIĆ, "Kako upokojiti vampira"(odlomak) -Pa ipak, vi ste dobar policajac, Rutkowski. Ali biste bili još bolji kad biste se prepustili prirodnim nagonima. A znate li zašto ste potencijalno dobar policajac, Rutkowski? Zato što imate dušu. Jeste, Rutkowski, dušu. -U tom slučaju, bilo bi pametnije da sam sveštenik. -Sveštenik? Zašto baš sveštenik? -Zbog duše, gospodine. Sa njom bih onda mogao da činim prave stvari. -Glupost! Sa dušom se jedino u policiji mogu činiti prave stvari. U Crkvi, ona je - pričesni dekor. Šta će svešteniku duša? Svešteniku ne treba duša. On ima svoju svetu dogmu. Policajac nema svoju svetu dogmu. On nema ništa. Njemu je duša neophodna. Policajac bez duše je mašina bez svrhe. Perpetuum mobile! Proizvođač vetra! Duvač oblaka! A vi ste, kladim se, verovali da je osnovno svojstvo uspešnog policajca bezdušnost, niste li? -Bezosećajnost, ako ćemo pravo, kako piše u nekim cenjenim udžbenicima. -Tako? Šta je po vama zadata

Borhes, EVERYTHING AND NOTHING

Image
Borhes EVERYTHING AND NOTHING Niko nije bio u njemu; iza njegovog lica (koje, čak i prema lošim slikama iz njegovog vremena, ne liči ni na jedno drugo) i njegovih reči, koje su bile brojne, fantastične i usplahirene, bilo je samo malo hladnoće, san koji niko nije sanjao. U početku je mislio da su svi kao on, ali začuđenost prijatelja s kojima je pokušao da razgovara o toj praznini otkrila mu je zabludu i naučila ga zauvek da se jedinka ne sme razlikovati od vrste. Ponekad bi mu se učinilo da se za njegovu boljku može naći lek u knjigama, pa je tako naučio malo latinskog i još manje grčkog, kako svedoči jedan savremenik; zatim je mislio da se možda u obavljanju iskonskog obreda čovečanstva nalazi ono što je tražio, pa je pustio Anu Hetuej da ga jednog dugog junskog popodneva upućuje u tajnu. Sa dvadeset i nešto godina došao je u London. Instinktivno, izveštio se da se pravi da je neko da ne bi otkrili da nije niko; u Londonu se susreo sa profesijom za koju je bio pred

Borhes PESME

Image
BORHES EFIJALT I na dnu sna su snovi. Ja svake noći želim U vodama se tamnim izgubiti, što me čiste Od pleve dana, ali ispod te vode iste Što pretposlednje Ništa spremno će nam udeliti Još neko gadno čudo na sivom dnu biti mora. Može to biti ogledalo sa odrazom moga lica, Može to biti vrt neki. Ali uvek je mora. Od ovog sveta nije. Ne da se imenovati Ta jeza što me hvata, iz mitske i maglene Prošlosti. Omrznuta slika progoni mene I truje moje bdenje kao što mi i mrak trova. Zašto kad sam ostanem da odmorim se, trudan Zašto baš tada iz mene nikne ta ruža luda? (Iz "Duboke ruže" 1975.) MUZIČKA KUTIJA Muzika Japana. Škrto se od klepsidre otkidaju kapi sporoga meda il' nevidljivog zlata što u vremenu ponavljaju nit slabašnu i večnu, tajnovitu i jasnu. Strah me je za svaku da je poslednja. One su juče što se vraća. Iz koga hrama, iz koga sićušnog vrta u planini, iz kojih bdenja na neznanom moru, iz koje stidljive tuge,