E.E.
CUMMINGS (1894-1963)
„MOJA
SLATKA STARA ITAKODALJE“
moja
slatka stara itakodalje
teta
lucija tokom prošlog
rata
znala je reći i što
više
govorila je upravo
o
tome zašto se svatko
bori,
moja
sestra
isabela
stvorila je stotine
(i
stotine)
čarapa da se
ne
spomene košulje protiv buha štitnike za uha
itakodalje
remene itakodalje, moja
majka
nadala se da
ću
ja umrijeti itakodalje
junački
naravno moj otac znao
je
promuknuti govoreći kako je to
povlastica
i kad bi samo on
mogao
dok sam
ja
sam itakodalje ležao mirno
u
dubokom blatu i
takodalje
(sanjajući
i
takodalje,
o
Tvome
smijehu
očima
koljenima i tvome Itakodalje)
(Slamnig)
„AL
IZNAD SVEGA BIT ĆEŠ RADOSTAN I MLAD...“
al
iznad svega bit ćeš radostan i mlad.
Jer
ako mlad si, kojigod život nosiš
pristajat
će tebi: ako radostan si
ti
pristajat ćeš na sve što je živo.
Dečkodjev
ne treba možda ništa nego djevodečka:
ja
mogu tek onu od žena da volim posvema
čija
svaka tajna natjera muško meso
prostorom
da se odjene, a duh mu skine s vremena
da
ikad išta misliš, bog te očuvaj
i
(u milosti svojoj) dragu tvoju poštedi:
jer
u tom smjeru leži spoznaja, fetalni grob
zvan
napredak, neživa niječna nekob.
Od
jedne ptice radije bih učio kako da pjevam
nego
tisuću zvijezda učio kako da ne plešu.
(Šoljan)
OVO
JE VRT: BOJE DOLAZE I ODLAZE
ovo
je vrt: boje dolaze i odlaze,
krhke
plave u pomutnji noći
jarke
silne zelene mirne kad venu
zbiljske
svjetlosti nalik kupelji pozlaćenog snijega.
Ovo
je vrt: skupljene usne pušu
u
frule netom izdjeljane kroz gusti mrak, i pjevaju
(treperavim
strunama božanskih harfi)
nevidljiva
lica zaneseno i lako.
Ovo
je vrt: Vrijeme će sigurno učinit svoje,
i
na oštrici Smrti počiva pokošeno mnogo više no jedan
cvijet,
u
drugim zemljama gdje se pjevaju druge pjesme;
ipak
Oni ostaju ovdje zadivljeni dok između
beskrajne
duboke šume što vječno sniva
jedan
izvor srebrnastih prstiju grabi svijet.
(Sabljak)